Organizacijska teorija bila je proizvod industrijske revolucije koja je pomogla tvrtkama da odgovaraju njihovoj radnoj snazi. U to vrijeme radnici nisu smatrani ljudima, već vještinama koje su bile povezane zajedno. Vrijednosti i motivacije radnika postale su važan čimbenik oko šezdesetih godina prošlog stoljeća kada su se poduzeća širila i bilo je nužno da menadžeri funkcioniraju autonomnije. To je dovelo do teorija koje prevladavaju u današnjem poslovanju: otvoreni sustav, teorija kontingencije i Weickov model organiziranja.
Tradicionalna organizacijska teorija
Tradicionalna organizacijska teorija razvijena je krajem 19. stoljeća i preuzeta je iz strukture birokratskog stila, gdje je postojala jedna birokratska glava koja je upravljala mnogim birokracijama. U ovoj teoriji, čelnik organizacije je u središnjoj autoritativnoj ulozi i ispod njega su svi različiti upravitelji kojima on upravlja. Rukovodne dužnosti mogu se podijeliti na jednu od sljedećih funkcija: planiranje, organiziranje, popunjavanje osoblja i nadzor. Nažalost, ova vrsta organizacijske strukture daje malo zasluga ljudskim vještinama i motivacijama da budu produktivni u radnoj snazi. Na zaposlenike se ne gleda kao na ljude, sa sposobnošću samoupravljanja, niti na upravljački doprinos. Poslovni smjer i strategija diktirani su od vrha, a funkcija menadžera je da ih izvede.
Teorija otvorenog sustava
Tradicionalna organizacijska struktura ne uzima u obzir "ljudski faktor", koji je emocija i motivator koji vozi ljude na radnom mjestu, ali teorija otvorenog sustava to čini. Tvrtke priznaju društvene i kulturne motivatore koji potiču pojedince da uspiju i koriste ih za poboljšanje produktivnosti na svim upravljačkim razinama. U ovoj teoriji, tvrtke nisu zatvorene (rade autonomno); oni imaju druge oblike rada, podjele, podružnice i objekte. Stoga nije izvedivo da se tvrtke centralno vode; trebale bi različite menadžere zadužene za različite operacije, što znači da je razumijevanje njihove motivacije važnije. Teorija otvorenih sustava ne samo da daje menadžerima veću moć, već daje značajniju ulogu u poslovanju. Osim toga, otvoreni sustav obuhvaća ideologiju da je svaka tvrtka jedinstvena, te da se treba uspostaviti jedinstveni sustav za rješavanje njegovih potreba.
Teorija projektiranja sustava
Dizajn sustava temelji se na teoriji otvorenih sustava, uzimajući u obzir da postoji mnogo međusobno povezanih sustava za učinkovito upravljanje poslovanjem. Sami sustavi imaju najveću važnost u ovoj strukturi, a voditelji poslovanja usmjereni su na učinkovito upravljanje različitim odjelima. Budući da je fokus na vođenju međusobno povezanih, a ipak autonomnih jedinica, mnogo je važnosti postavljeno na upravljačke dužnosti. Uz veliku vjerojatnost kvara, kao rezultat problema u pojedinim odjelima, važno je zadržati na vrhu različite probleme ili ograničenja koja se mogu pojaviti u svakodnevnim interakcijama.Dizajn sustava je sve u sinergiji, čuvajući različite autonomne sustave koji rade skladno kako bi maksimizirali resurse tvrtke.
Teorija nepredviđenih okolnosti
Teorija nepredviđenih okolnosti uzima u obzir rast poslovanja, a ne fokusirajući se na njegove resurse. Pretpostavlja se da kada poduzeće doživi rast imovine, kapitala i resursa, ostajući u statičkoj (ili nepromjenjivoj) organizacijskoj strukturi neproduktivno. Umjesto toga, tvrtke bi trebale kontinuirano procjenjivati potrebe svojih organizacija i održavati resurse kako bi zadovoljile nove mogućnosti i prijetnje koje dolaze s ekspanzijom. Kako bi se maksimizirala učinkovitost, tvrtka mora stalno procjenjivati varijable nepredviđenih okolnosti - koje bi mogle biti nove mogućnosti za eksternalizaciju, proširenje kapaciteta, preraspodjelu operativnih sustava ili nadogradnju na učinkovitiji poslovni model.
Weickov model organiziranja
Jedna od sofisticiranijih teorija organizacijske strukture je Weickov model organiziranja. Ova teorija uzima u obzir naglašenu, brzu prirodu današnjeg poslovanja i smanjuje ono što se naziva "dvosmislenost". Pojam "dvosmislenost" svodi se na nedostatak produktivnosti zbog zaposlenika, na bilo kojoj razini, provjeriti s nadređenima. U Weickovom modelu postoji informacijski sustav koji uključuje često i ponekad ranije riješena pitanja. Zaposlenici imaju pristup tim informacijama i koriste ih u borbi protiv svake ambivalentnosti ili inercije koja bi mogla ometati donošenje poslovnih odluka. Odlučnost dobivena korištenjem informacijskog sustava dovodi do veće produktivnosti. Tako jača sposobnost svakog zaposlenika i menadžera da funkcioniraju autonomnije.
