Organizacijska teorija je skup ideja i studija o tome kako ljudi međusobno djeluju u grupama. Osnovno razumijevanje teorije organizacije ključno je ako vodite posao jer ćete vjerojatno imati zaposlenike. Važno je razumjeti principe kako se ponašaju jedni oko drugih, kako djeluju s vama, što ih motivira i kakve poticaje trebaju imati. Razumijevanje organizacijske teorije prvi je korak prema razumijevanju vaših zaposlenika i sebe.
Mala serijska proizvodnja
Organizacije koje stvaraju male količine proizvoda ili usluga visoke vrijednosti (kao što su računalni programi, pravni savjeti ili copywriting) imaju tendenciju da se više fokusiraju na ljude koji proizvode i manje na sam proizvod. To je zato što svaka pojedina osoba pridonosi više vrijednosti u tim situacijama; male tvrtke mogu učiniti više s manje. Imaju manje osoblje, manje menadžera i višu razinu specijalizacije.
Velika serijska proizvodnja
Neke tvrtke stvaraju velike količine proizvoda i usluga. Umjesto da prodaju male količine proizvoda za veliku količinu novca, oni rade suprotno (u odnosu na trošak). Te tvrtke slijede drugačije načelo organizacije. Niže razine tih tvrtki imat će velike količine manje kvalificiranih ljudi koji zarađuju manje plaće i više menadžera.
Klasična teorija
Klasična teorija usko je povezana s velikom serijskom proizvodnjom i doista je nastala početkom 20. stoljeća kada je većina organizacija bila proizvodna poduzeća. Ona slijedi znanstvenu metodu: ispitivanje svakog čimbenika uključenog u proizvodnju, prilagođavanje jednog po jednog, te procjena povećava ili smanjuje produktivnost. Klasična teorija je iznimno učinkovita na papiru jer ljude svodi na ekonomske aktere; ona pretpostavlja da je njihova izvedba izravno povezana s tim koliko novca zarađuju, kada je stvarnost da su ljudi mnogo složeniji. Međutim, klasična organizacijska teorija je važna jer čini okvir na kojem se mogu graditi druge teorije.
Neoklasična teorija
Neoklasična teorija je modernija, svestrana teorija organizacije. Prepoznaje činjenicu da se radnici često ponašaju iracionalno, reagirajući na neekonomske poticaje kao što su povećana rasvjeta ili bolji osjećaj povezanosti između njihova rada i gotovog proizvoda.
Centralizacija vs decentralizacija
Centralizirane organizacije su u biti birokracije. Svatko se mora javiti nadređenom prije donošenja odluka, a sve to na kraju vodi ured. Decentralizirana organizacija, s druge strane, je ona koja omogućuje menadžerima donošenje vlastitih odluka i usredotočuje se na rezultate, a ne na proces postavljanja u kamenu. Oba mogu djelovati, ovisno o potrebama i kulturi organizacije o kojoj se radi, stoga je važno razumjeti prednosti i nedostatke obiju organizacija.
