Menadžment je umjetnost i znanost. Menadžeri se bave ljudskim bićima čije se ponašanje ne može svesti na formule. Menadžeri mogu imati koristi od učenja i primjene najboljih praksi ili proučavanja i testiranja pristupa vođenju organizacije. Teorije upravljanja su vizije različitih načina vođenja poslovanja na temelju različitih pretpostavki o tome kako ljudi i sustavi djeluju. Tijekom vremena znatno su se razvili od tradicionalnih autoritarnih paradigmi odozgo prema dolje do suvremenih prilagodbi koje su usmjerene na čovjeka.
Znanstvena teorija upravljanja
Na prijelazu iz 20. stoljeća, kada je potencijal znanosti za poboljšanje produktivnosti postao posve jasan, Frederick Taylor je razvio znanstvenu ili klasičnu teoriju upravljanja. Ovaj pristup koristi podatke i mjerenja kako bi organizacije postale učinkovitije. Promatrajući i ocjenjujući procese u brojčanom smislu, menadžeri mogu destilirati informacije koje im pomažu u vođenju poslovanja učinkovitije i profitabilnije. Proces prikupljanja podataka doveo je do standardizacije i strategije upravljanja temeljene na kazni i nagradama. Ovakav pristup je radio za mehanizirane operacije, ali nije bio u skladu s ljudskim elementom, ulogom koju osoblje igra u inovacijama, i važnosti održavanja zadovoljstva i angažiranosti osoblja kako bi dobro obavljali posao.
Birokratska teorija upravljanja
Sjemeni sociolog Max Weber utemeljio je teoriju znanstvenog menadžmenta Fredericka Taylora u svojoj teoriji birokratskog upravljanja, koja uzima znanstvene principe koje je Taylor primijenio na proizvodne sustave te ih primjenjuje i na upravljanje ljudskim resursima. Teorija birokratskog menadžmenta naglašava jasno određene uloge za zaposlenike i menadžment temeljene na hijerarhijama koje pojednostavljuju autoritet i jasno pokazuju tko je glavni i tko nije. Međutim, Weberova teorija ne može se jednostavno svesti na mehanički, sistematizirani pristup upravljanju ljudskim bićima. Također je pisao o opasnostima svojstvenim neprovjerenoj hijerarhijskoj birokraciji i naglasio ulogu emocija u poslovnom krajoliku kojim dominira tehnologija.
Teorije ljudskih odnosa
Tijekom 20. stoljeća sustavi upravljanja postali su usmjereniji na ljude, naglašavajući sposobnosti pojedinaca da djeluju autonomno i kreativno te usmjeravaju upravljanje prema iznalaženju potencijala ljudi koje zapošljavaju. Teorije upravljanja ljudskim odnosima naglašavaju važnost usklađivanja potreba radnika s potrebama poduzeća i usvajanjem politika koje imaju za cilj obostranu korist.
Teorija sustava
Teorija sustava traži cjelovite obrasce u znanstvenim i metafizičkim kontekstima, a upravljački pristup teoriji sustava ima za cilj postizanje integrirane i uravnotežene cjeline u poslovanju. Značajke uključuju utvrđivanje ukupnog cilja organizacije, radeći tako da različiti elementi funkcioniraju kohezivno kako bi postigli taj cilj, te razumiju cikluse koji reguliraju ulazne i izlazne rezultate sustava. Ova teorija upravljanja posebno je učinkovita za prepoznavanje i iskorištavanje određenih obrazaca koje slijedi poslovanje tvrtke.
