Većina zemalja danas ima otvoreno gospodarstvo. Njihovim robama i uslugama može se trgovati preko granica, a većina industrija je u privatnom vlasništvu. Uvoz i izvoz čine veliki dio BDP-a. Kao rezultat toga, kupci imaju pristup širokom rasponu proizvoda iz nacionalnih i svjetskih brandova.Ako ste poduzetnik, važno je imati jasno razumijevanje razlika između otvorenih i zatvorenih ekonomija. To će vam pomoći da odlučite s kim ćete poslovati i gdje uložiti novac za dugoročni uspjeh.
Što je otvorena ekonomija?
U otvorenom gospodarstvu, ljudi su slobodni prodavati robu i usluge stranim zemljama. Oni također imaju mogućnost kupovati robu i poslovati diljem međunarodne zajednice. Sjedinjene Države, Australija, Singapur, Švicarska i većina zemalja EU-a imaju otvoreno gospodarstvo koje karakteriziraju niske trgovinske prepreke.
U prošlosti su na Novom Zelandu, Kanadi i Australiji postojale protekcionističke politike. Međutim, počeli su se otvarati 80-ih i 90-ih, što je dovelo do povećanja prihoda i produktivnosti. Druge zemlje imaju malo otvoreno gospodarstvo, što znači da se bave međunarodnom trgovinom, ali njihova djelovanja imaju zanemariv utjecaj na globalne cijene.
Primjerice, Češka, Austrija, Belgija, Luksemburg, Norveška i Jamajka potpadaju pod ovu kategoriju. Zemlja poput Austrije premala je da bi utjecala na globalno gospodarstvo, uključujući cijene, prihode i kamatne stope. Stoga je ranjiv na sve promjenjive globalne tržišne uvjete.
Ako velika otvorena ekonomija poput Njemačke uđe u recesiju, to će negativno utjecati na svjetsko gospodarstvo. S druge strane, recesija u Austriji ili Belgiji vjerojatno neće imati velikog utjecaja na druge zemlje.
Stupanj otvorenosti varira od nacije do nacije. Financijski stručnjaci tvrde da ne postoji potpuno otvoreno gospodarstvo. Većina zemalja ima monetarnu i fiskalnu politiku, kao i trgovinske prepreke čiji je cilj zaštita njihovih gospodarstava. Neki još uvijek imaju industriju u državnom vlasništvu. Drugi ne dopuštaju slobodno kretanje kapitala preko svojih granica.
Značajke zatvorene ekonomije
Nisu sve zemlje spremne trgovati robom i uslugama s drugim narodima. Iako danas postoji nekoliko zatvorenih ekonomija, neke zemlje još uvijek ograničavaju protok resursa preko njihovih političkih granica. Teoretski, oni su samodostatni i ne oslanjaju se na međunarodnu trgovinu.
Ali koje zemlje imaju zatvorenu ekonomiju? Dobar primjer je Brazil, koji ima najniži omjer trgovine prema BDP-u u svijetu. Njezino gospodarstvo prvenstveno se temelji na domaćem tržištu. Postoji manje od 20.000 brazilskih tvrtki koje izvoze robu. To je izuzetno nisko s obzirom na veliku populaciju. Norveška, za usporedbu, ima sličan broj izvoznika, ali manje stanovnika.
Prema Svjetskoj banci, Brazil ima bliske veze s Kinom, još jednom zatvorenom ekonomijom. Očekuje se da će postati jedan od najbrže rastućih kineskih izvora. Iako obje zemlje nameću visoke carinske barijere određenim dobrima i uslugama, značajan napredak postignut je u tom pogledu tijekom proteklih godina.
Unatoč tome što je najveći svjetski izvoznik robe, Kina ima zatvorenu ekonomiju zbog svojih ograničenja na uvoz. Nadalje, provodi stroge propise koji se odnose na uporabu tehnologije unutar svojih granica. Uvoz peradi i jaja potpuno je zabranjen. Domaćim kinima nije dopušteno izvoditi više od 34 inozemna filma godišnje. Tvrtke koje planiraju poslovati u Kini podliježu visokim porezima i uvoznim carinama.
Vlade i akademici dugo su raspravljali o prednostima i nedostacima zatvorene ekonomije. Neki stručnjaci kažu da ova vrsta gospodarstva osigurava obilje rada. Osim toga, te su države samodostatne i ne oslanjaju se na globalno gospodarstvo. Također im je lakše regulirati unutarnju robu.
Zemljama s zatvorenim gospodarstvima često nedostaju unutarnji resursi potrebni za proizvodnju određene robe. Na primjer, možda nemaju dovoljno nafte, sirove nafte, ugljena ili žitarica. Budući da vlada kontrolira cijene, kupci su prisiljeni plaćati robu koju mogu ili ne moraju moći priuštiti. Ako dotična zemlja iskusi nepovoljne uvjete, kao što je niska količina oborina, njezino stanovništvo može gladovati. Poljoprivrednici bi izgubili svoje prihode, a usjevi bi umrli.
Druga obilježja zatvorene ekonomije uključuju opsežne vladine propise, nacionalizirane industrije, zaštitne tarife i ograničene mogućnosti za rast. Zemlje koje spadaju u ovu kategoriju lišene su prednosti međunarodne trgovine, kao što su pristup novim tehnologijama i inovativnim proizvodima. Njihovi stanovnici ne smiju raditi u inozemstvu, dok stranci nemaju pravo raditi unutar svojih granica.
Međutim, danas gospodarstvo nije potpuno zatvoreno. Ovaj koncept se uglavnom koristi za razvoj makroekonomskih teorija.
Prednosti otvorene ekonomije
Suradnja potiče rast. U otvorenom gospodarstvu, ljudi mogu razmjenjivati dobra i usluge, započeti ili proširiti svoje poslovanje preko granica i uživati u nižim troškovima. Kupci imaju pristup širokom rasponu proizvoda koji možda nisu dostupni na drugi način. Fleksibilno gospodarsko okruženje osigurava optimalnu raspodjelu resursa i suverenitet potrošača.
Ova vrsta gospodarstva potiče konkurenciju među domaćim proizvođačima, što se pretvara u kvalitetnije proizvode i niže cijene. Na primjer, domaći proizvođač namještaja natjecat će se protiv stotina lokalnih i svjetskih brandova. Kao rezultat toga, tvrtka će nastojati ponuditi bolje korisničko iskustvo ili vrhunske proizvode kako bi stekli konkurentsku prednost.
Još jedna prednost otvorenog gospodarstva je mogućnost prodaje izvoza po višim cijenama i jeftiniji uvoz. Kada dvije zemlje međusobno prodaju robu i usluge, obje će imati koristi od tih razlika u cijeni. Osim toga, uklanjanje tarifa rezultira nižim troškovima za kupce.
Poduzetništvo se također vrlo ohrabruje. Oni koji planiraju započeti posao mogu slobodno razmjenjivati informacije i resurse s inozemnim tvrtkama. To im omogućuje da zadrže niske troškove i pristup najnovijim tehnologijama kako bi mogli ponuditi inovativne proizvode po konkurentnim cijenama. Nadalje, oni mogu isporučivati robu koja nije široko dostupna na domaćem tržištu.
Jednostavnost poslovanja pomaže u stvaranju više radnih mjesta. U industrijama u kojima je konkurencija jaka, tvrtke će nastojati privući najbolje talente i ponuditi veću plaću, što zauzvrat stimulira lokalno gospodarstvo. Nadalje, pristup tehnologiji i znanju povećava produktivnost i inovacije na radnom mjestu.
Postoje li nedostaci?
Unatoč njihovim očiglednim prednostima, otvorene ekonomije su daleko od savršenog. Prije svega, ranjivi su na vanjske prijetnje. Fluktuacije cijena, padovi tržišta i visoke stope nezaposlenosti u jednoj zemlji mogu se proširiti na druga gospodarstva. Na primjer, financijska kriza koja se dogodila 2008. bila je popraćena globalnom ekonomskom krizom. Milijuni ljudi ostali su bez posla ili su se našli pod vodom sa svojim hipotekama.
U otvorenom gospodarstvu, mnoge tvrtke mogu pokušati smanjiti svoje troškove i maksimizirati dobit iskorištavanjem zaposlenika ili uvozom proizvoda loše kvalitete i sirovina. Osim toga, velike organizacije mogu dominirati određenim tržištima, stvarajući monopole i određujući nepravedne cijene. Sve veći broj stranih tvrtki može ubiti lokalne tvrtke. S druge strane, dolazak velike korporacije u malu zajednicu može okončati siromaštvo i povećati stope zaposlenosti.
Iako je istina da otvorene ekonomije imaju svoj dio nedostataka, one pokreću rast i inovacije. Rasprostranjena dostupnost dobara i usluga, kao i lakoća poslovanja i protok proizvodnih resursa, mogu doprinijeti prosperitetu i održivom razvoju.
