Prednosti i nedostaci organizacijske strukture odjela

Sadržaj:

Anonim

Velike tvrtke koje služe raznovrsnoj korisničkoj bazi ili djeluju u brojnim geografskim regijama mogu izabrati rad s odjelnom strukturom. Ovo je decentraliziraniji način rada gdje svaka podjela funkcionira slično kao i vlastita tvrtka. Ova vrsta operacija nudi određene pogodnosti kao i potencijalne zamke.

Samodovoljnost

Prednost divizijske strukture je u tome što svaka divizija može djelovati kao zasebna, samodostatna jedinica bez potrebe da se u velikoj mjeri oslanja na matičnu tvrtku ili vrhovnu upravu organizacije.Odjeli obično imaju svoju zasebnu upravljačku strukturu koja im omogućuje brzo donošenje odluka, često bez potrebe za odobrenjem drugih. Odjeli imaju vlastitu opremu, zalihe i resurse, koji omogućuju autonomniji način rada.

Specijalizacija

Još jedna prednost divizijske strukture je u tome što omogućuje visok stupanj specijalizacije. Radnici sa sličnim talentima i sposobnostima mogu raditi zajedno i usredotočiti se na specifične projekte koji pomažu diviziji da ispuni svoje ciljeve. Budući da odjel djeluje autonomno, menadžment će vjerojatno biti upoznati s potrebama radnika, što osigurava da će imati pristup resursima koji su im potrebni za obavljanje svojih zadataka. Istomišljenicima je također lakše razviti osjećaj za timski rad.

Previše autonomije

S druge strane, struktura odjela može rezultirati prevelikim osjećajem autonomije u svakoj podjeli. Svaka se divizija može smatrati potpuno odvojena od ostalih podjela i postati zainteresirana samo za ispunjavanje vlastitih ciljeva, umjesto za ciljeve organizacije kao cjeline. Ako organizacija djeluje pod slabim vodstvom, to može rezultirati neuspjehom organizacije da djeluje na najvišoj razini učinkovitosti i nemogućnosti da ispuni svoje opće ciljeve.

Povećani troškovi

Još jedan potencijalni nedostatak organizacijske strukture odjela je u tome što može djelovati skuplje. Budući da svaka divizija djeluje kao zasebna cjelina, ona također treba svoje vlastite resurse, budući da dijeljenje resursa među podjelama ne mora uvijek biti praktično. To može rezultirati dupliciranjem resursa koji možda nisu prisutni u centraliziranijoj strukturi. Organizacije podružnica moraju osigurati da se svakom odjelu dodijele resursi koji su mu potrebni za postizanje svojih ciljeva, a da se pronađu načini da se troškovi održe na minimumu.