Jedan od zapanjujućih aspekata globalizacije u posljednjih nekoliko desetljeća je sve veća važnost izravnih stranih ulaganja. Izravna strana ulaganja se pojavljuju kad investitor, obično multinacionalna korporacija, ima objekte u drugoj zemlji, kao što su nekretnine ili podružnice preko kojih ima kontrolu. FDI je kontroverzno pitanje u međunarodnoj ekonomiji. Neki kažu da to stvara radna mjesta i poboljšava infrastrukturu u zemlji primateljici, dok drugi to nazivaju eksploatacijskim.
Značenje izravnih stranih ulaganja
FDI nije jednostavno stavljanje vašeg novca u imovinu druge zemlje. Dakle, ako ste kupili nekoliko dionica u stranoj tvrtki, to bi bila redovna portfolio investicija. S izravnim stranim ulaganjima, ideja je posjedovati i kontrolirati strana ulaganja. Dakle, ako je multinacionalna tvrtka stekla kontrolni udio u stranom društvu ili se spojila s stranim društvom ili osnovala podružnicu u inozemstvu, to bi predstavljalo FDI. Glavna odrednica izravnih stranih ulaganja kontrolira inozemni subjekt. Općenito, posjedovanje 10 posto ili više dionica s glasačkim listom strane tvrtke kvalificirat će se kao izravna strana ulaganja jer to omogućuje utjecaj na poslovanje i okvir politike tvrtke.
Vrste izravnih stranih ulaganja
Postoje tri vrste izravnih stranih ulaganja: horizontalna, vertikalna ili konglomeratna. Horizontalno ulaganje događa se kada tvrtka otvori istu vrstu poslovanja u zemlji primateljici kao što radi u zemlji, na primjer, telekomunikacijska tvrtka sa sjedištem u SAD-u koja se otvara u Indiji. Tamo gdje je poslovanje drugačije, ali povezano, kao što je proizvođač koji je kupio tvrtku koja čini glavnu komponentu svojih proizvoda, to se zove vertikalno ulaganje. Konglomeratna izravna strana ulaganja nisu u potpunosti povezana s kućnim aktivnostima tvrtke. Budući da investitor ulazi u potpuno novu industriju, obično će tražiti stranog partnera zajedničkog ulaganja koji već djeluje u ciljnoj industriji.
Koji su razlozi za izravna strana ulaganja?
Tvrtke biraju izravna strana ulaganja iz raznih razloga, najčešće radi otvaranja novih prodajnih tržišta u inozemstvu. Otvaranje podružnice u Kini, na primjer, daje vam veću blizinu potrošačima na tom tržištu. Dobit je glavni pokretač, a investitori će općenito usmjeriti FDI prema zemljama s niskim troškovima rada i obilnim sirovinama kako bi mogli jeftinije proizvoditi svoju robu. Skakanje po tarifama je još jedna motivacija. Na primjer, ako bi američka automobilska tvrtka htjela prodati automobile Brazilu, morali bi platiti tarife na granici. Ali ako uspostave tvornicu u Brazilu, mogli bi izbjeći tarife proizvodnjom automobila unutar zemlje odredišta.
Koje su prednosti izravnih stranih ulaganja?
Mnogi ljudi vole ideju o izravnim stranim ulaganjima jer bi trebala uključivati protok novca i tehničkog znanja iz bogatih zemalja u siromašne zemlje. Kada dođe međunarodna tvrtka, trebala bi ojačati lokalno gospodarstvo stvaranjem novih radnih mjesta. To, zauzvrat, povećava porezne prihode države koje vlada može potrošiti na usluge i infrastrukturu. Budući da su izravna strana ulaganja dugoročna obveza, teoretski bi trebala postojati stalni učinak koji ubrzava rast jer više novca pristiže u zemlju primatelja. Smanjenje troškova proizvodnje također znači niže prodajne cijene za potrošače širom svijeta.
Koji su nedostaci izravnih stranih ulaganja?
Za zemlju primatelja, dopuštanje stranoj tvrtki da kontrolira ključne industrije poput transporta može uzrokovati ozbiljne probleme na putu. Ako tvrtka napusti projekt, primatelj može ostati s naglim preokretom kapitala koji ne može zamijeniti. Tu je i zabrinutost o tome gdje će profit od tvrtke u stranom vlasništvu ići. Lokalna zajednica može imati koristi od radnih mjesta, ali ako se dobit vraća u matičnu zemlju, to bi dugoročno mogla biti odliv resursa.
