Zaposlenici koji osjećaju da rade duže od uobičajenog radnog vremena, ili čiji ih poslodavci drže nakon završetka rasporeda, mogu se zapitati je li to legalno. Prema Zakonu o poštenim radnim standardima (FLSA), ne postoji gornja granica koliko sati dnevno ili tjedno radnici koji imaju 16 godina i više mogu biti zaposleni. Međutim, prava zaposlenika još se vode prema drugim zakonima.
Zakon o poštenim standardima rada
FLSA je jedan od zakona kojim upravlja američko Ministarstvo rada. Iako FLSA ne određuje ograničenje broja sati rada zaposlenika, zahtijeva da radnici dobiju razumnu naknadu za svoje vrijeme. Po 40 sati tjedno, pokriveni zaposlenik mora biti plaćen barem za saveznu minimalnu plaću. Za radno vrijeme duže od 40 sati, radnik koji ne bude oslobođen mora primiti pola puta svoju redovnu plaću.
Zakon o zaštiti migranata i sezonskih poljoprivrednih radnika
Sezonski radnici ili radnici migranti često rade duge sate u ponekad teškim uvjetima. Međutim, za njih se brine Zakon o zaštiti migranata i sezonskih poljoprivrednih radnika (MSPA). MSPA osigurava da radnici i dalje primaju plaću koja im je bila obećana kad su bili zaposleni. Time se izbjegavaju poslodavci koji obavljaju taktiku s mamcima i prekidačima, pri čemu regrutiraju radnike s premijom i kasnije smanjuju plaću.
Vikendi i praznici
Iako zaposlenici možda neće željeti raditi duge sate ili prekovremeno tijekom vikenda ili praznika, FLSA ih ne razlikuje u drugim danima u tjednu. Poslodavci nisu obvezni platiti više zaposlenicima koji rade u tim danima. Međutim, ako radnik prelazi 40-satni radni tjedan i radi vikend ili praznik, podliježe plaćanju prekovremenog rada kako je opisano u FLSA-i.
Pauze i obroci
Zaposlenici mogu imati pravo na vrijeme za odmor ili vrijeme obroka za koje moraju biti plaćeni. Međutim, FLSA US Department of Labor ne zahtijeva to. Neke države imaju zasebne zakone koji pokrivaju pauze za radnike. Osim toga, neke tvrtke imaju privatnu politiku koja navodi koliko dugo zaposlenik može raditi bez plaćenog odmora tijekom ili nakon smjene. Industrije koje se vrte oko smjenskog rada, poput restorana, obično nemaju takvu politiku.
