Jednostavna razlika između vanjskog i unutarnjeg duga je u tome što je prvi dug koji drže strane banke, dok potonji označava dug koji drže domaće banke. Međutim, to se može pokazati previše jednostavnim. Globalizacija je dovela do integriranog svjetskog gospodarstva u kojem su, u dobru ili zlu, razlike između “unutarnjih” i “vanjskih” postale nejasne. Razlike između ta dva oblika duga i dalje postoje, ali one su postale tijesno integrirane.
Vanjski dug
Kada se zemlja pozajmljuje od bankara u inozemstvu, dug se smatra „vanjskim“. Naime, vanjski dug postoji kada je dug ugovoren u stranoj valuti. Ta razlika ostavlja mogućnost otvorenoj za američke banke koje posluju u Latinskoj Americi, primjerice, za posuđivanje novca u lokalnoj valuti.
Unutarnji dug
Dug koji se duguje lokalnim bankama u lokalnoj valuti je “unutarnji” dug. Strane banke koje posluju u Brazilu pozajmljuju državni novac u Realsu, koji se također smatra "unutarnjim" dugom. Glavna razlika u vremenu globalizacije je ranjivost na strane kamatne stope. Govoreći općenito, unutarnji dug je u osnovi imun na promjene u međunarodnim ili drugim stranim stopama. Brazilsku valutu, Real, kontroliraju lokalne banke. Kineski juan kontrolira država. Stoga, ako su lokalne stope niske, tada će se povećati unutarnji dug. Ako su visoke i inozemne stope su niže, vanjski dug će se povećati.
Integracija duga
Općenito, postoji uska povezanost između dviju vrsta duga koja često čine razliku između njih zastarjelom. Razvojni ekonomist Michael Carlberg tvrdi da postoji jasna veza između vanjskog duga i visokih domaćih stopa. Visoke domaće stope potiču inozemno zaduživanje te se stoga povećava vanjski dug. Niže domaće stope potiču lokalno zaduživanje, a time i lokalna ulaganja. Isplata je da niski domaći dug vodi izvoznoj strategiji, dok visoki dug dovodi do strategije uvoza. Stoga unutarnji dug vodi do pitanja platne bilance i obrnuto. Niski dug znači da zemlja zarađuje čvrstu valutu kroz izvoz, budući da je na raspolaganju više novca za financiranje domaće industrije. Visoki dug znači da zemlja mora uvesti potrebne stavke, jer je zbog servisiranja duga na raspolaganju manje novca. Stoga je visoki domaći dug spirala prema dolje. Ako je ta veza istinita, onda je razlika između unutarnjeg i vanjskog duga uglavnom pitanje semantike, budući da su obje vrste duga međusobno povezane.
Značaj duga
Dugovi ugovoreni u stranoj valuti često znače da su lokalne kamatne stope visoke. Vanjski dug također znači da je zajmoprimac u rukama stranih sila, budući da će inozemne kamatne stope izravno utjecati na gospodarstvo dužnika. Unutarnje zaduživanje znači da zemlja više zadržava svoj gospodarski suverenitet. Razlika između unutarnjeg i vanjskog duga važna je samo u smislu da je valuta u kojoj je ugovoreno zaduživanje glavna varijabla. Lokalnim valutama je lakše kontrolirati lokalne banke i vlade od strane valute.
