Razina utjecaja investitora na subjekt koji je predmet ulaganja primarna je odrednica metode koja se koristi za obračunavanje ulaganja u obične dionice. Iznos utjecaja odnosi se na stupanj kontrole tvrtke koja kupuje dionice nad poslovnim odlukama tvrtke koja izdaje dionice.
Metoda troškova u odnosu na metodu udjela
Razina utjecaja ulagatelja na subjekt koji ulaže određuje način na koji investitor izvještava o ulaganju u vlasničke udjele u financijskim izvještajima. Jedna smjernica koja se koristi za određivanje utjecaja je postotak dionica s pravom glasa u vlasništvu investitora. Ostale naznake utjecaja uključuju zastupljenost u Upravnom odboru, sudjelovanje u procesima donošenja politika, materijalne transakcije među poduzećima, razmjenu rukovodećeg osoblja ili tehničku ovisnost.
Metoda troškova
Prema "Priručniku o poreznim kreditima za obnovljive izvore energije", stjecanje manje od 20 posto dionica društva koje se ulaže smatra se premalim ulaganjem kako bi se investitoru omogućio značajan utjecaj na društvo u koje je uloženo. Zbog toga se ovo ulaganje obračunava metodom troška. U ovom slučaju, troškovi pribave terete račun imovine "Investicijski kapital". Svaka primljena dividenda tereti se na novčani račun i pripisuje se računu prihoda od dividendi. Stoga, ovaj dohodak ne utječe na bilancu ulaganja. Kada je dioničko ulaganje prodano, dobit ili gubitak se priznaje u iznosu razlike između troška stjecanja i prodajne cijene.
Metoda udjela
"Priručnik za porezne kredite za obnovljivu energiju" navodi da se stjecanje između 20 i 50 posto dionica u koje se ulaže smatra dovoljno velikim da nekontroliranom ulagaču može dati značajan utjecaj na subjekt koji ulaže. Takav nekontrolirajući interes podrazumijeva da investitor ne drži ni pozicije u Upravnom odboru niti ključne pozicije službenika u subjektu u koji je ulagao. Takvo ulaganje investitor obračunava metodom udjela. U ovom slučaju, vrijednost dionice se periodično prilagođava kako bi se obračunale i dividende i zarade ili gubici subjekta u koje se ulaže. Na taj se način trošak stjecanja terete na račun imovine "Investicijski kapital". S druge strane, dividende se pripisuju računu ulaganja u dionički kapital tako da se dividende tretiraju kao djelomični povrat početnog ulaganja. Kao rezultat toga, prihod od dividendi utječe na bilancu ulaganja. S druge strane, udjel investitora u neto prihodu subjekta u koje se ulaže terete prihod od računa ulaganja.
Razlike između troškovne metode i metode kapitala
Za razliku od metode udjela, metoda troška obračunava ulaganja kada ulagatelj nema mogućnost provoditi kontrolu nad poslovanjem subjekta. Prema metodi udjela, početno ulaganje se knjiži po trošku, a ovo ulaganje se povećava ili smanjuje periodično radi obračuna dividendi i dobiti ili gubitka subjekta u koje se ulaže. Nasuprot tome, metoda troška predstavlja početno ulaganje kao dugovanje na računu ulaganja i dividende kao kredit na računu prihoda. Za razliku od metode udjela, novčane raspodjele po metodi troška ne utječu na bilancu ulaganja.
