Radnički sindikati nastali u 19. stoljeću kao odgovor na eksploataciju plaća i vremena radnika i opasne radne uvjete. Iako mnogi ljudi uzimaju 40-satnu radnu nedjelju zdravo za gotovo, ovaj standard je dobiven kroz sindikalne napore. Mnogi ljudi misle da sindikati više nisu potrebni, ali nedavna otkrića krađe plaća među radnicima s niskim plaćama pokazuju da su mnoga pitanja koja su izazvala sindikalnu formaciju u 19. stoljeću još uvijek važna pitanja.
Izjednačavanje moći
Sindikati izjednačavaju moć između rada i vlasništva. Prema Davidu Edwardu O'Connoru i Christopheru C. Failleu u svojoj knjizi "Osnovni ekonomski principi: Vodič za učenike", sindikati povećavaju moć rada kako bi bili više u skladu s upravljanjem kroz kolektivno pregovaranje i štrajkove. Bez tog izjednačavanja moći, u nekim slučajevima vlasništvo i upravljanje mogu iskoristiti nejednakost moći smanjenjem plaća, povećanjem radnog vremena ili prisiljavanjem radnika na rad u nesigurnim uvjetima.
Kolektivno pregovaranje
Kolektivno pregovaranje je, prema "Osnovnim ekonomskim načelima: vodič za učenike", glavni izvor povećanja moći radne snage kroz sindikalno udruživanje. Govoreći kao jedan, rad može usporiti ili zaustaviti proizvodnju ako se ne pregovara o poštenom ugovoru.
Poštene plaće
Prema Howardu Zinnu u "Ljudskoj povijesti Sjedinjenih Država", plaće prije sindikata bile su nevjerojatno niske, često preniske da bi se platila osnovna hrana i sklonište za radnike i njihove obitelji. Unionizacija je često vodila i vodi do plaća koje su adekvatne i pravednije.
Sigurnost na radnom mjestu
Sindikati su bili i često su i dalje važni za pitanja sigurnosti na radnom mjestu. Prema "Narodnoj povijesti Sjedinjenih Američkih Država", Pemberton Mill se srušio u zimi 1860., ubivši 88 ljudi. Slične situacije bile su jedno od pitanja koje je dovelo do sindikalizacije radnika u proizvodnji i smanjenja mnogih opasnosti na radnom mjestu.
Provedba zakona o radu
Unionizacija sprečava poslodavce, osobito poslodavce radnika s niskim plaćama, da ignoriraju zakone o radu i plaćanju, što je uobičajena pojava u 2009. godini, navodi se u studiji koja je citirana u članku u New York Timesu od 1. rujna 2009. godine. Prema ovom članku, 68 posto radnika s niskim plaćama doživjelo je barem jedno kršenje radnog prava u vezi s plaćama u prethodnom tjednu, a svaki peti radnik prijavio je pokušaj formiranja sindikata kako bi prisilio radno pravo. Četrdeset i tri posto radnika s niskim primanjima koji pokušavaju formirati sindikat prijavili su nezakonitu odmazdu, kao što je otpuštanje ili suspenzija kao rezultat napora sindikalizacije.
