Upravljačke funkcije samostalnih poduzetnika

Sadržaj:

Anonim

Samostalno poduzeće je najčešći poslovni model, vjerojatno zato što je to najlakši oblik poslovanja za pokretanje i poslovanje. Samostalni vlasnici su pojedinačno odgovorni za obavljanje posla i mogu se smatrati individualno odgovornima za dugovanja poduzeća. Kako bi se osiguralo uspješno poduzetništvo, samostalni poduzetnici moraju učinkovito obavljati brojne upravljačke funkcije.

Zapošljavanje i otpuštanje

Mnoga poduzeća imaju samo jednu osobu bez zaposlenika, ali ne svi. Oni koji koriste zaposlenike na puno radno vrijeme, sa skraćenim radnim vremenom, sezonski ili na ugovornoj osnovi moraju obavljati funkcije zapošljavanja, otpuštanja, discipliniranja i kompenzacije. Kao takvi, oni moraju biti upoznati sa zakonima zaposlenika koji se odnose na područja kao što su diskriminacija i nepoštene prakse zapošljavanja i biti sposobni obavljati funkcije plaća. Također moraju postati vješti u zapošljavanju i intervjuiranju kandidata za posao.

Iscrtavanje staze

Samostalac snosi odgovornost za planiranje poslovnih aktivnosti i izradu svoje budućnosti. Vlasnik postavlja ciljeve koje bi poduzeće trebalo postići, a koje su često u skladu s osobnim ciljevima vlasnika. Na primjer, vlasnik može uspostaviti cilj poslovanja koji će ostvariti određeni iznos zarade godišnje za sljedećih 20 godina kako bi se mogao povući. Vlasnik također stvara plan potreban za postizanje tih ciljeva.

Organiziranje aktivnosti

Na prvi pogled, čini se da je organizacija samostalnog poduzetnika bez zaposlenika jednostavan zadatak. Međutim, samostalni vlasnik često mora nositi mnoge šešire, zahtijevajući od nje da postane stručnjak za višezadaćnost i upravljanje vremenom. Ona također mora biti samo-starter, jer se zadaci neće ostvariti ako ih ona sama ne izvede. Ako ima osoblje zaposlenika, ona mora organizirati i upravljati njihovim aktivnostima.

Praćenje i upravljanje

Budući da je on u konačnici odgovoran za obavljanje posla, samostalni vlasnik obično kontrolira sve aspekte organizacije. On mora pratiti napredak i po potrebi poduzimati korektivne mjere. Na primjer, ako marketinška strategija ne generira željeni porast prihoda ili proširenu bazu kupaca, on mora odlučiti hoće li podesiti strategiju ili je napustiti. On također mora nadzirati potrošnju i troškove te vršiti promjene u aktivnostima koje ograničavaju profitabilnost.