Ustav Sjedinjenih Država je temeljni dokument koji naglašava ovlasti savezne vlade, i što je još važnije, prava koja ona nema. Prvih 10 amandmana, koji se obično nazivaju Bill of Rights, ističu nekoliko važnih prava koja je državi izričito zabranjeno od ljudi. Način na koji se Ustav primjenjuje na poslovanje je da sudovi na kraju donesu odluku i na tom području postoje mnoga mišljenja.
Trgovačka klauzula
Klauzula o trgovini nalazi se u članku 1., odjeljku 8., klauzuli 3. Ustava SAD-a. To omogućuje kongresu pravo i sposobnost da regulira međunarodnu trgovinu, kao i trgovinu između država. Ta je ovlast dodijeljena središnjoj vladi kako bi ujednačila trgovinu između država. Svaka tvrtka koja kupuje ili prodaje predmete u državama izvan zemlje u kojoj se nalazi, ili u stranoj zemlji, podliježe svim zakonima koje savezna vlada može donijeti kako bi regulirala te transakcije. Državna vlada zadržava pravo reguliranja trgovine unutar svojih granica.
Sloboda govora
Pravo osobe na slobodu govora sačuvano je prvim amandmanom, kojim se Kongres ograničava na donošenje zakona koji ograničavaju to pravo. Naravno, pravo se može mijenjati ako je potrebno za opće dobro i sigurnost. Sloboda govora odnosi se i na posao. To je bilo izazvano reformom financiranja kampanja, koja je ograničila pravo tvrtke da donira političke kampanje. Neki vlasnici tvrtki su se usprotivili, rekavši da je to dio slobode govora da se novcu da politički kandidat po vlastitom izboru. Dana 21. siječnja 2010. godine, Vrhovni sud SAD-a presudio je u pet do četiri odluka da korporacije imaju jednako pravo na slobodu govora kao pojedinci i ukinula ograničenja na doprinose.
Slobodna udruga
Ustav štiti pravo na slobodno udruživanje kao dio prvog amandmana. Osobi je dopušteno da formira svoje vlastito uvjerenje ili povezanost s ljudima, u biti po svojoj slobodnoj volji. To vrijedi i za tvrtke. Prije svega, nemate pravo dijeliti informacije o osobnom uzroku na mjestu poslovanja bez pristanka vlasnika tvrtke. Ne mora vam dopustiti povezivanje tog uvjerenja s njegovim poslom. Ovo pravo na slobodno udruživanje ograničeno je u pitanjima zapošljavanja, jer zapošljavanje jednakih mogućnosti definira nekoliko slučajeva u kojima poslodavci ne mogu diskriminirati u svojim praksama zapošljavanja.
Regulira Kongres
Ustav uređuje i ograničava ovlasti kongresa, a ne pojedince ili poslovne subjekte. Primjer za to bi bila osoba koja bi zahtijevala da ima pravo na slobodu govora, i stoga bi joj trebalo dopustiti da govori na radio programu za razgovor. Ustav ne navodi da domaćin ne može ograničiti slobodu govora, navodi da Kongres ne može. Stoga je domaćin slobodan uskratiti osobi pravo na slobodu govora. Poduzeća općenito imaju ista prava prema Ustavu kao i pojedinci, ali sva ustavnopravna pitanja podliježu konačnoj odluci vrhovnog suda.
