Cilj upravljanja ljudskim resursima je osigurati da organizacija privuče i zadrži kvalificirane kandidate kako bi postigla ciljeve organizacije. Sindikat se sastoji od zaposlenika unutar tvrtke koji se udružuju kako bi osigurali da se pitanja vezana za zapošljavanje, kao što su dopust, pauze za obrok, promocije i povećanje plaća, pošteno rješavaju.
Zakon o radnim odnosima
Godine 1935. Kongres je potpisao Zakon o nacionalnim radnim odnosima (NLRA). Osmišljen je radi zaštite prava zaposlenika i poslodavaca te poticanja kolektivnog pregovaranja. Nacionalni odbor za radne odnose (NLRB) je savezna agencija čija je uloga zaštititi prava zaposlenika u privatnom sektoru koji žele ili koji su se pridružili sindikatu s namjerom da poboljšaju svoje plaće i radne uvjete.
Uloga ljudskih resursa
U okruženju u sindikatima, ljudski resursi (HR) predstavljaju najbolje interese organizacije u pregovorima sa sindikatom. Kad god se postignu sporazumi, HR je odgovoran za tumačenje i provedbu svih postignutih sporazuma. HR je u konačnici odgovoran za kontroliranje i usmjeravanje aktivnosti svoje radne snage, međutim, to je učinjeno unutar nekih od unaprijed definiranih smjernica koje su dogovoreni i HR i sindikat. Prisutnost sindikata na radnom mjestu donekle ograničava način na koji se zaposlenici ukidaju. HR se često suočava s izazovima iz sindikata kad god pokušaju disciplinirati, suspendirati ili ukinuti zaposlene zaposlenike.
Kolektivno pregovaranje
Kolektivno pregovaranje je proces pregovaranja koji provodi sindikat u ime svojih članova s ljudskim resursima s namjerom sklapanja ugovora s rješenjima o pitanjima rada. Sindikati se formiraju zato što postoji snaga u brojkama i kao kolektivna, organizacija bi imala veću vjerojatnost da surađuje s grupom nego da je pojedinačni zaposlenik pokušao istu stvar. Ugovori koje je sindikat sklopio s HR-om koji obuhvaćaju plaće, beneficije i radne uvjete obvezuju obje strane.
Razmatranja
U Sjedinjenim Američkim Državama, poslodavci preferiraju radno okruženje bez sindikata. Suprotstavljanje poslodavcima smatra da prisutnost sindikata oduzima njihovu sposobnost zadržavanja izravne kontrole nad plaćama i naknadama. Međutim, prednost postojanja sindikata na radnom mjestu je u tome što će problematični zaposlenici zamijeniti svog predstavnika sindikata umjesto uprave. Stoga je sindikat ponekad prisiljen baviti se sitnim stvarima, što HR-u omogućuje rješavanje značajnih pitanja.
