Diskrecijska fiskalna politika nasuprot automatskim stabilizatorima

Sadržaj:

Anonim

Vaš potencijal zarade kao vlasnika tvrtke ovisi o nizu čimbenika, uključujući fiskalnu politiku vaše zemlje. Svaka promjena vladine potrošnje i oporezivanja utjecat će na vaš prihod kao i na kupovnu moć vaših kupaca. Zbog toga je važno dobro razumjeti diskrecijske fiskalne politike i automatske stabilizatore u makroekonomiji. To će vam omogućiti da pametnije investirate i održite uspješnu tvrtku.

Što su diskrecijske fiskalne politike?

Diskrecijske fiskalne politike stabiliziraju gospodarstvo. Oni stupaju na snagu kada vlada usvoji nove zakone koji mijenjaju razinu poreza ili potrošnje. Općenito, te se mjere poduzimaju tijekom recesija ili buma.

Na primjer, vlada može provesti ovu vrstu fiskalne politike tijekom gospodarske krize kako bi povećala ukupnu potražnju. Ako gospodarstvo cvjeta, te će mjere pomoći u obuzdavanju agregatne potražnje. Namjera im je zatvoriti inflatorni ili recesijski jaz. Stoga će diskrecijska fiskalna politika najviše stabilizirati gospodarstvo kada viškovi nastanu tijekom inflacije i deficita tijekom recesija.

Općenito, potrebno je od šest do dvanaest mjeseci nakon provedbe izmjena politika da se dožive značajna poboljšanja. Određene mjere, kao što su različiti programi rashoda i porezne stope, mogu imati privremene učinke stabilizacije. Na primjer, vlada može smanjiti poreze u vrijeme recesije kako bi spriječila pad prihoda i potražnje.

Uloga automatskih stabilizatora u makroekonomiji

Poput diskrecijskih fiskalnih politika, automatski stabilizatori uravnotežuju proizvodnju i potražnju. Razlika je u tome što se promjene u državnoj potrošnji i poreznim stopama događaju bez ikakvog namjernog zakonodavnog djelovanja. Drugim riječima, Kongres ne mora o njima glasovati. Ove mjere mogu uključivati ​​(ali nisu ograničene na) poticaje za zapošljavanje, smanjenje poreza, progresivno oporezivanje, subvencije poljoprivrednicima i naknadu za nezaposlenost.

Na primjer, kada se gospodarstvo usporava i ljudi gube posao, vlada će automatski trošiti više na naknade za nezaposlene. Tijekom gospodarskog rasta ljudi će zarađivati ​​više i plaćati više poreze, dok će se stopa nezaposlenosti smanjivati. Stoga će vlada potrošiti manje na naknadu za nezaposlenost.

Ograničenja automatskih stabilizatora

Ograničenje politike automatske stabilizacije je da ne djeluje ako je inflacija uzrokovana drugim čimbenicima osim onih koji utječu na agregatnu potražnju. S druge strane, diskrecijske fiskalne politike mogu riješiti ekonomska pitanja koja nisu vezana uz agregatnu potražnju.

Dodatno, automatski stabilizatori nisu opcija u manje razvijenim zemljama jer zemlja mora imati dobro razvijen sustav poreza i socijalne skrbi. Nadalje, mogu imati pretjeran učinak na državne financije.

Na primjer, povećava se zaduživanje države u vrijeme recesije, što ograničava sredstva koja su na raspolaganju privatnom sektoru za istraživanje, investicije i druge čimbenike koji bi inače stimulirali gospodarski rast. Kad god se raste državna potrošnja, novac mora doći odnekud.

I automatski stabilizatori i diskrecijska fiskalna politika imaju svoje prednosti i ograničenja. Jedno je sigurno: sami automatski stabilizatori nisu dovoljni za ispravljanje problema u vrijeme recesije ili inflacije. Iz tog razloga, intervencija vlade može biti potrebna za stabilizaciju gospodarstva.