Vlade utječu na gospodarstvo na dva načina: monetarnu i fiskalnu politiku. Monetarna politika sastoji se od prilagodbe novčane mase (količine novca u optjecaju) i određivanja osnovne kamatne stope (kamatne stope koju banke međusobno plaćaju na kredite). Fiskalna politika koristi oporezivanje države, potrošnju i zaduživanje kako bi utjecala na gospodarstvo.
Monetarna politika
Središnja banka stvara monetarnu politiku tako što kontrolira ponudu novca i kamatnu stopu (posebno poznatu kao “premijska stopa” ili u ekonomskom smislu, “cijena novca”). Cilj tih politika je stabilizacija gospodarstva poticanjem zaduživanja i ulaganja te kontrolom nezaposlenosti i inflacije.
Novčana zaliha
Kontroliranjem novčane mase središnja banka određuje koliko je novca u gospodarstvu u određenom trenutku. Kada se ponuda poveća, vrijednost jedinice valute se smanjuje, a ljudi troše više. Kada se opskrba novcem smanji, jedinica valute dobiva vrijednost, držeći inflaciju niskom. Središnje banke mijenjaju ponudu novca kupnjom ili prodajom obveznica ili tiskanjem novca.
Kamatna stopa
Središnja banka određuje najnižu moguću kamatnu stopu u ekonomiji, koja se naziva "osnovna stopa". Središnja banka naplaćuje ovu kamatnu stopu na kredite poslovnim bankama, a komercijalne banke međusobno naplaćuju sličnu stopu za kredite. Banke naplacuju klijentima vecu kamatnu stopu, ali ide gore i dolje s osnovnom kamatnom stopom. Niske kamatne stope potiču zaduživanje i ulaganje (koje su temelj za rast gospodarstva), dok visoke kamatne stope potiču razboritost i ograničavaju preuzimanje rizika (koje kontroliraju inflaciju).
Fiskalna politika
Fiskalna politika odnosi se na zaduživanje države, potrošnju i oporezivanje te utječe na gospodarstvo kroz agregatnu potražnju (koliko ljudi troše). Postoje tri vrste fiskalne politike: neutralna, ekspanzivna i kontrakcijska. Vlade provode neutralnu fiskalnu politiku kada uravnotežuju svoje proračune, tako da je potrošnja jednaka prihodima. Kada vlade izgrađuju viškove (potrošnja je manje od prihoda), one provode kontrakcijsku politiku, dok su deficiti (potrošnja više od prihoda, što podrazumijeva zaduživanje države) signal ekspanzivne politike.
Ukupna potražnja
Ukupna potražnja je ukupni iznos potrošnje u gospodarstvu. Vlade mogu utjecati na agregatnu potražnju putem fiskalne politike na dva načina: oporezivanje i potrošnju. Kada vlada odluči koliko oporezivati, to utječe na ekonomsku aktivnost stanovništva. Općenito, smanjenje poreza i porezni poticaji povećavaju ukupnu potražnju na račun prihoda države, dok povećanje poreza ima suprotan učinak. Vlade također mogu utjecati na agregatnu potražnju prema tome kako troše, usmjeravajući se na određene industrije sa subvencijama ili vladinim ugovorima u ekspanzivnoj politici, te ograničavajući federalne projekte i smanjujući subvencije u kontrakcijskoj politici.
