Malo je područja u kojima znanost odbija prodrijeti, a na području motivacije znanost je nedavno napravila važna otkrića o tome što nas pokreće. Intuicija financija je da ako više plaćate ljudima, oni će biti više motivirani. Međutim, istraživanja o motivaciji i poticajima dovela su u pitanje ovu istinitost Wall Streeta, što je navelo znanstvenike na nijansiraniji pogled na ono što zapravo motivira ljude.
Pretpostavka o financijama o poticajima
Financijska teorija motivacije uvijek se temeljila uglavnom na relativno jednostavnim ekonomskim pretpostavkama, primjerice na ekonomskoj pretpostavci da je "više bolje". Jednostavno, pretpostavka je da racionalna osoba uvijek više voli nešto dobro nego manje, a nakon toga će veći poticaj stvoriti više motivacije (i bolje rezultate) od malog poticaja. Američka poslovna kultura uvijek je prešutno odobravala tu logiku, nudeći ogromne bonuse vrhunskim rukovoditeljima u nastojanju da povećaju svoju učinkovitost.
Novija istraživanja i neslaganje između kreativnih i mehaničkih zadataka
Ekonomisti, psiholozi i društveni znanstvenici svih vrsta nedavno su se uključili u ovu prešutnu pretpostavku o financiranju, što je rezultiralo iznenađujućim nalazima. U različitim eksperimentalnim postavkama pokazalo se da financijski poticaji povećavaju učinak kada je zadatak bio rudimentaran ili mehanički i nije zahtijevao mnogo kreativnosti za rješavanje, u skladu s financijskim pretpostavkama. Ali kada je zadatak postao konceptualniji i problem otvoreniji, zahtijevajući kreativnost i eventualno jedinstveno rješenje, financijski poticaji zapravo su učinili performanse mnogo gore. Pokazalo se da je ovaj nalaz izrazito dosljedan u različitim skupinama ljudi i različitim vrstama problema. Psihologija je sugerirala da će povećanje financijskih poticaja smanjiti fokus potencijalnog rješavanja problema, onemogućavajući njegovu sposobnost pronalaženja izvanrednog rješenja.
Što nas stvarno motivira
Nova istraživanja sugeriraju da je najbolja i najsnažnija vrsta motivacije financijska motivacija putem poticaja, ali je intrinzična vrsta motivacije. Karijera analitičar Dan Pink je tvrdio da je ova vrsta intrinzične motivacije karakterizirana autonomijom, željom da se postavi smjer za naše vlastite živote; majstorstvo, želja za boljim i boljim u nečemu što je važno; i svrhu, želju da osjećamo da je ono što radite dio nečeg većeg od sebe. Ta nova znanost o motivaciji zauzela je nekoliko tvrtki, ponajprije Google, koji svojim inženjerima dopušta 20% svog radnog vremena da rade na projektima koje žele, na bilo koji način koji žele. Googleov model doveo je do nekoliko uspješnih proizvoda kao što su Gmail i Google News, što pokazuje da novi model motivacije može raditi u poslovnom okruženju.
Novi model za poslovanje
Ovaj novi pristup upravljanju i motivaciji zaposlenika u velikoj mjeri nije zahvaćen, iu određenoj mjeri postoji kontradikcija između onoga što je znanstveno znanstveno poznato i što vjeruje američka poslovna kultura. U svjetlu gospodarskog kolapsa 2008-09, čini se jasnim da ekstremni poticaji iz prošlosti koji se temelje na izvedbi nisu postigli veću učinkovitost ili potaknuli odgovornost i dugovječnost. Kako se novi val tvrtki formira i kreće naprijed, ostaje da se vidi hoće li menadžeri reformirati i koristiti nove tehnike intrinzične motivacije ili ostati na svojim putovima.
