Propisi o bilbordima kontroliraju se na lokalnoj razini, od strane država i različitih općina. Zakon o uređenju autocesta iz 1965. određuje neka nejasna ograničenja znakova unutar 660 stopa od autoceste. Međutim, propisi o zoniranju na određenoj lokaciji određuju stvarne zahtjeve bilborda. Dakle, ne postoje univerzalni zahtjevi za bilborde. Umjesto toga, panoi su često regulirani na temelju njihove veličine, sadržaja i mjesta.
Veličina Billboarda
Zonske uredbe područja često određuju maksimalnu veličinu plakata. Uz većinu američkih autocesta, prosječna veličina plakata je 14 stopa i 48 stopa. Određena područja, međutim, reguliraju ovu veličinu s malo više specifičnosti. Na primjer, propis iz 1998. u Springdaleu, u Arkansasu, navodi maksimalnu površinu od 600 četvornih metara. Ova uredba, kao i mnogi drugi slični lokalni propisi, dodatno ograničava labave standarde utvrđene Zakonom o razgradnji autocesta.
Sadržaj bilborda
Sadržaj bilborda je najmanje ograničen aspekt vanjskih plakata. Ograničenje sadržaja bilborda moglo bi potencijalno kršiti ustavna prava na slobodu govora. Ipak, sadržaj i prikaz plakata je reguliran kada su potencijalno ugroženi čimbenici kao što je javna sigurnost. To je osobito slučaj s električnim plakatima duž autocesta. Iako možda ne postoji korelacija između bilborda i automobilskih nesreća, još uvijek se provodi mjera opreza. Memorandum Savezne udruge za autoceste iz 2007. otkrio je da prihvatljivo trajanje bilo kojeg oglasa na električnoj ploči obično varira od četiri do 10 sekundi.
Lokacija i gustoća Billboarda
Zakon o uređenju autocesta uspostavio je propise za područja unutar 660 stopa od autoceste; područja izvan toga regulirana su državnim i lokalnim uredbama. Mnoge države i općine dodatno su ograničile federalna ograničenja na mjestu postavljanja bilborda. Zapravo, države Aljaske, Havaji, Maine i Vermont su u cijelosti zabranile oglašavanje. Ostale države su postavile ograničenja na moguća mjesta postavljanja plakata, ograničavajući ih samo na komercijalna područja i autoceste.
