Humanistička etika, ili humanizam, etički je pristup koji veliku važnost pridaje stanju ljudskih bića posvuda, bez ikakvih razlika. Ova doktrina smatra da su ljudske potrebe u osnovi iste i da se vrte oko zaštite temeljnih sloboda u kontekstu ekonomskog sustava koji služi stanovništvu kao cjelini, a ne skupinama dobro povezanih elita.
Potencijal
Humanitarna etika počinje s gledišta da ljudska bića mogu napredovati samo pod određenim uvjetima. Vlade i ekonomski sustavi moraju biti prilagođeni stvarnim potrebama kao što su hrana, sklonište, rad i obrazovanje. Cilj nije samo spriječiti zločine i katastrofe, nego stvoriti društveni svijet u kojem je potencijal svake osobe maksimiziran. Potencijal je ugušen, na primjer, kada ljudi nemaju zakonsko pravo na imovinu, prisiljeni su raditi duge sate ili nemaju stabilan dom zbog rata ili ekonomskih teškoća.
Odgovornost
Humanitarna etika priznaje da ljudska prava podrazumijevaju odgovarajuće dužnosti. Sprečavanje kršenja ljudskih prava, reagiranje na katastrofe i praćenje ponašanja vlada i drugih političkih aktera pozitivne su dužnosti svih naroda i država. Ukratko, ljudi ne samo da imaju negativnu dužnost izbjegavati nauditi ljudima, već imaju i pozitivnu dužnost da aktivno interveniraju kada je patnja postala norma.
Neutralnost
Intervencija u vrijeme velikih patnji mora biti neovisna o svim političkim pitanjima. Humanitarna etika smatra da pozitivna obveza za ublažavanje patnji ne podrazumijeva nikakvu političku ili vjersku predanost. Na primjer, kada se intervenira u sporu u inozemstvu koji je stvorio veliku izbjegličku populaciju, jedini je kriterij djelovanja potreba. Humanitarizam na globalnoj razini odbija uzeti u obzir političku pripadnost i inzistira na pozitivnoj pomoći ljudima koji pate, bez obzira na njihovo porijeklo ili stav o političkim ili vjerskim pitanjima.
Transformacija
Milosrđe je samo početak humanitarizma. Konačni princip humanitarne etike je transformacija. Jedna je stvar intervenirati kako bi nahranili izgladnjele, a druga je da se uvjeri da se takve katastrofe ne ponove. Humanitarizam želi izgraditi institucije i stavove koji odgovaraju na narode i njihove izravne potrebe, a ne na one koji pripadaju “pravoj” političkoj stranci ili religiji. Humanitarizam nastoji polako revolucionirati društva kako bi spriječio zločine, kršenja ljudskih prava i nasilje svih vrsta. "Smanjenje ranjivosti" je neposredan kraj cijelog humanitarizma. Dužnost je prvo zaštititi, a zatim konačno stvoriti institucije u kojima ljudi ne samo da mogu preživjeti, već i napredovati.
