Strateški ljudski resursi postali su istaknuti koncept u ranom 21. stoljeću kada tvrtke pokušavaju učiniti HR više proaktivnom strateškom komponentom. Strateške procjene učinka namijenjene su usklađivanju procjena uspješnosti s ciljevima tvrtke i motiviranjem zaposlenika da optimiziraju rad na svojim poslovima.
Poravnanje
Usklađivanje uspješnosti zaposlenika s organizacijskom misijom i ciljevima primarna je prednost strateškog upravljanja ljudskim resursima. Procjena svakog zaposlenika trebala bi se odnositi na to kako njegov posao koristi organizaciji i kako taj zaposlenik ispunjava svoju ulogu. To znači pažljivu analizu i pregled opisa radnih mjesta kako bi se dužnosti i odgovornosti određenog posla uskladile s njegovim odjelom i na kraju s ciljevima poduzeća.
Optimizirana izvedba
Evaluacije bi trebale motivirati zaposlenike na bolje rezultate. Za zaposlenika koji dobro radi, evaluacija daje menadžeru priliku da pohvali njegov rad i postavi dodatne izazove za rast i razvoj. Za zaposlenika koji se muči, evaluacija daje menadžeru priliku da postavi standarde očekivanja i da razgovara s zaposlenicima o načinima na koje može postići postavljene ciljeve. Prečesto, zaposlenici ocjenjivanje smatraju samo kao priliku za podizanje pažnje, a menadžeri često ispuštaju iznenađenja na bezazlene zaposlenike.
Planiranje sukcesije
Korist za zaposlenike s učinkovitim evaluacijama prilika je za raspravu o ciljevima karijere i postavljanju ciljeva za njihovo postizanje. Za organizaciju, evaluacije pomažu u planiranju sukcesije, a to je identificiranje kvalificiranih kandidata za preuzimanje ključnih pozicija kada se osobe koje obavljaju te poslove povuku ili odu. S strateškim i dobro planiranim procjenama, voditelji poduzeća mogu razgovarati o potencijalu koji vide u zaposleniku i planirati tečaj kako bi dobili vještine i iskustvo potrebno za rad u identificiranoj ulozi.
Povratne informacije
S strateškog stajališta, evaluacije nude tvrtki priliku da sazna što zaposlenici trebaju u smislu podrške i resursa. Kada tvrtke daju priliku zaposlenicima da postavljaju pitanja i izražavaju zabrinutost i sugestije, uče kako bolje opremiti zaposlenike kako bi omogućili najbolju moguću izvedbu. Voditelji poduzeća trebaju poniznost i spremnost da saznaju što zaposlenici trebaju da trenutno ne dobiju.
