Organizacijska struktura je način na koji je tvrtka postavljena kako bi pružila hijerarhiju i određenu liniju izvješćivanja. Vrsta strukture koja se koristi varira od jedne tvrtke do druge, ali njegova glavna svrha je unutarnja organizacija. Postoje tri osnovne vrste struktura: odjelni, tradicionalni i matrični. Cilj je povećati komunikaciju i delegirati ovlasti na razini koja odgovara veličini i potrebama tvrtke.
Struktura divizije
To je način grupiranja zaposlenika prema geografiji, internim marketinškim odgovornostima ili proizvodu s kojim je određeni zaposlenik uključen. Geografska struktura jednostavno razlikuje zaposlenike ovisno o zemljopisnom području u kojem se nalaze. Odjel za marketing identificira zaposlenike prema tržištu na kojem djeluju unutar tvrtke. Odvjetnici bi bili identificirani s pravnom službom, kupci bi bili identificirani s odjelom za nabavu i tako dalje. Treće područje podjele je usredotočeno na određeni komercijalni proizvod koji zaposlenik obrađuje, a to bi uključivalo onoliko proizvoda koliko tvrtka proizvodi ili nudi.
Tradicionalni model
To je struktura sa strogom hijerarhijom koja postavlja jednu osobu kao nadređenu drugoj i točno navodi tko izvješćuje koga. Postoje tri oblika ovog strukturnog modela, ali svi su oni vrlo slični. Jedan se naziva linijska struktura gdje je autoritet jasno opisan i najkorisniji u manjim organizacijama gdje je važno brzo donošenje odluka. Druga struktura se naziva linija i model osoblja, gdje je autoritet širi, kao između srednjeg menadžmenta i predvodnika koji na kraju moraju tražiti konačno odobrenje od višeg rukovodstva. To donosi sporije donošenje odluka i češće je u srednjim organizacijama. Treće, postoji funkcionalni model u kojem je odjel pojedinca glavna značajka opisne važnosti. To bi uključivalo odjele kao što su računovodstvo i ljudski resursi.
Matrični model
To je najzastupljeniji od tri modela u tome što kombinira obilježja i funkcije i proizvoda i određuje zaposlenike u skladu s tim. Na primjer, zaposlenik A koji se nalazi na geografskom području C je voditelj odjela prodaje proizvoda Q. Dakle, umjesto jednog identifikatora za određenog zaposlenika on sada ima tri kao i svi drugi zaposlenici u organizaciji. Prednost matričnog modela je u tome što omogućuje bolju koordinaciju, komunikaciju i viši stupanj specijalizacije zbog karakteristika koje su utvrđene kao one potrebne za rad na konkretnom projektu.
