Deflator BDP-a i indeks potrošačkih cijena obje su mjere promjene cijena - tj. Inflacije. Pokazalo se da i deflator BDP-a i indeks potrošačkih cijena generiraju vrlo slične stope inflacije u usporedbi usporedno. Međutim, oba se pokazatelja razlikuju u načinu na koji se mjere, te kao rezultat nude i prednosti i nedostatke.
Deflator BDP-a
Deflator BDP-a generira Biro za ekonomske analize svaka tri mjeseca. To je u biti omjer nominalnog bruto domaćeg proizvoda i realnog bruto domaćeg proizvoda. Nominalni BDP odražava stvarne cijene dobara i usluga, dok realni BDP prilagođava cijene inflaciji. Rezultati su pokazatelj razine cijena u gospodarstvu koja se može pratiti tijekom vremena. Osim toga, omjer se može koristiti za pretvaranje bilo koje cijene ili indeksa iz nominalnog u realni izraz.
Indeks potrošačkih cijena
Indeks potrošačkih cijena (CPI) izrañuje Zavod za statistiku rada i objavljuje se mjesečno. To je indeks cijena roba i usluga koje kupci obično kupuju. Izračunava se pomoću košarice robe koja se ponderira, zajedno s njihovim odgovarajućim cijenama. Ova je košarica sastavljena iz Ankete potrošačkih troškova. Postoje dvije vrste CPI-a: CPI-U koristi košaru roba tipičnih za potrošače koji troše novac u urbanim područjima, dok CPI-W koristi košaru tipičnu za potrošače koji zarađuju novac u urbanim područjima. Time se razlikuju oni koji žive i rade u gradovima od onih koji rade u gradovima, ali ne žive tamo.
Prednosti deflatora BDP-a
Deflator BDP-a mjeri promjene cijena u svim aspektima gospodarstva, nasuprot CPI-u, koji samo analizira potrošnju potrošača. Iz tog razloga, deflator BDP-a uglavnom preferira i koristi ekonomist. Osim potrošačke potrošnje, BDP također uključuje ulaganja, državne izdatke i neto izvoz. Sve ove komponente mogu se promijeniti u cijeni iz različitih razloga. Nadalje, indeks potrošačkih cijena se usredotočuje samo na urbane potrošače, dok BDP uzima u obzir sve potrošače, i urbane i ruralne.
Prednosti CPI-a
Indeks potrošačkih cijena ima prednost u tome što se češće bilježi od deflatora BDP-a te se stoga smatra pravovremenijim. Nadalje, indeks potrošačkih cijena je relevantniji prosječnom potrošaču, jer ne sadrži komponente BDP-a, kao što su ulaganja, neto izvoz i državna potrošnja. Pojedinci i obitelji bolje koriste CPI za deflator BDP-a jer se više usredotočuju na aspekte potrošačke potrošnje i promjene cijena koje su s njom povezane.
