Ekonomija ispituje načine na koje kućanstva, poduzeća i društva izdvajaju oskudna sredstva i postavljaju prioritete kako bi zadovoljili potrebe i želje. U kapitalističkim gospodarstvima koja se temelje na slobodnom poduzetništvu, pojedinci i poduzeća slobodno ulažu svoj novac kako žele, bez uputa vladinih odbora za planiranje. U okviru ovog sustava, slobodno tržište djeluje kao mehanizam koordinacije, koji usmjerava investicijski kapital prema profitabilnim aktivnostima i daleko od propalih poduzeća.
Funkcija
Kapitalističke se ekonomije oslanjaju na tržišta, a ne na vladine planere ili druga tijela za planiranje koja koordiniraju gospodarske aktivnosti. Tržište je mehanizam koji okuplja kupce i prodavače robe. U ovom tržišnom sustavu, profiti i gubici pružaju signale o tome koje aktivnosti i poduzeća daju najveći prosperitet. Ulagači, koji traže maksimalni povrat za svoj novac, uložit će svoje resurse u profitabilne industrije i povući se iz poslovanja i aktivnosti koje pokazuju gubitke. Ukratko, profit i gubitak vode društvima kako raspodijeliti resurse.
identifikacija
U ekonomiji, tvrtke ostvaruju dobit kada prihodi od prodaje proizvoda i usluga premašuju troškove. Gubici nastaju kada troškovi proizvodnje nadmašuju prihode. Međutim, definicije dobiti i gubitka ekonomista razlikuju se od uobičajenih definicija koje koriste računovođe.
Značajke
Računovodstvena definicija dobiti i gubitka razmatra samo eksplicitne troškove proizvodnje, oduzimajući ih od prihoda kako bi se utvrdilo je li tvrtka ostvarila dobit ili gubitak. Ekonomisti razmatraju i implicitne troškove, kao što su oportunitetni troškovi alokacije resursa jednoj namjeni umjesto druge. Primjerice, oportunitetni trošak korištenja štednje za otvaranje malih poduzeća je gubitak prihoda od kamata. Ako poslovna zarada premašuje eksplicitne operativne troškove i implicitne oportunitetne troškove, onda je pothvat profitabilan. Ako ne, poslovanje ima negativan ekonomski dobitak ili gubitak.
Razmatranja
Neke društvene potrebe, kao što su nacionalna obrana i javna sigurnost, neće biti osigurane same od sebe u tržišnom gospodarstvu jer se te aktivnosti ne mogu profitabilno provoditi uz istovremeno osiguravanje pružanja tih usluga svim građanima. Ekonomisti te usluge nazivaju javnim dobrima, koje vlada osigurava.
