Pravila za pauzu za ručak svakog sata

Sadržaj:

Anonim

Zakon o poštenim radnim standardima (FLSA) donesen je 1934. godine kako bi zaštitio zaposlenike od iskorištavanja od strane poslodavaca. Ovaj zakon zahtijeva od poslodavaca da plate odgovarajuću minimalnu plaću i plaćaju prekovremeni rad ako zaposlenik radi više od osam sati dnevno. FLSA ne razmatra pauze za ručak; poslodavci moraju gledati u državnom zakonu kako bi utvrdili moraju li dati pauze za ručak za zaposlenike po satu.

Nema saveznog zakona

Od 2011. godine, savezni zakon ne zahtijeva od poslodavaca da daju pauze za ručak za zaposlenike po satu. Državni zakoni ovise o ovom pitanju. Obratite se svom državnom odjelu rada kako biste saznali morate li dati zaposlenicima pauzu za ručak, koliko im treba vremena za odmor i koliko sati zaposlenici mogu raditi prije nego što se moraju odmoriti. U državama koje imaju obvezne stanke za ručak, obično se zaposlenici moraju odvojiti 30-minutnu stanku za svakih šest sati rada.

Prekidi kave

Prema saveznom zakonu, poslodavci moraju plaćati zaposlenike za pauze kraće od 20 minuta. Prema tome, ako poslodavac zaposlenicima od pet do deset minuta nudi pauze za kavu, poslodavac ne može odbiti tih nekoliko minuta od plaćenog radnog vremena. Iako savezni zakon ne zahtijeva od poslodavaca da nude pauze za kavu, neke države, kao što je Kalifornija, zahtijevaju da zaposlenici dobiju pauzu od 10 minuta za svaka četiri sata rada.

Odgovornost

Ako državni zakon zahtijeva od poslodavaca da zaposlenicima nude pauze za obrok, radnici mogu tužiti za naknadu štete ako im poslodavac uskrati odgovarajuće pauze za obrok. U mnogim državama, pauze za ručak u kojima zaposlenik ostaje u uredu za vrijeme pauze za ručak i radi prema potrebi ne smatraju se pravim pauzama. Pravni izvještaji SAD-a pokazuju da zaposlenici u Kaliforniji mogu nadoknaditi štetu od jednog sata rada za svaku pauzu za jelo koja nije dana prema potrebi.

Tijekom vremena

Čak i ako se od poslodavca ne zahtijeva da daje prekid obroka svojim zaposlenicima, on to može učiniti kako bi izbjegao plaćanje prekovremenog rada. Ako radnik ne napravi pauzu i tako radi više od osam sati na dan ili 40 sati u tjednu, taj radnik mora dobiti prekovremeni rad za dodatne radno vrijeme. To iznosi 1,5 puta dvostruko više od redovite plaće radnika, ovisno o državnim zakonima koji se odnose na prekovremeni rad.