Ugovor o Europskoj ekonomskoj zajednici (EEZ), potpisan u Rimu 1957. godine, uspostavljen je radi poticanja političke i gospodarske integracije među državama članicama. Početni članovi bili su Francuska, Belgija, Italija, Nizozemska, Zapadna Njemačka i Luksemburg. Ostale zemlje, kao što su Austrija, Švedska, Britanija, Danska i Irska, kasnije su se pridružile EEZ-u. EEZ je promijenjena u Europsku uniju (EU) 1992. godine nakon Ugovora iz Maastrichta, kada su države članice željele proširiti ovlasti zajednice na ne-ekonomske domene.
Jedinstveno tržište
Ponekad nazvano unutarnjim tržištem, EEZ se bavi uklanjanjem prepreka i pojednostavljivanjem postojećih pravila trgovanja kako bi se članovima omogućilo da izvuku maksimum iz trgovine. EEZ promiče slobodnu trgovinu unutar EU-a i ima za cilj stvoriti Europu kao jedno tržište. Ta je zajednica omogućila državama članicama da steknu izravan pristup 27 zemalja i 480 milijuna ljudi. EEZ je pridonijela tome da tvrtke koje posluju u zemljama članicama EU snižavaju cijene proizvoda kako bi postale konkurentnije i uklanjanjem carine na robu koja se prevozi ili prodaje između država članica. To je donijelo korist članovima, čineći ga jeftinijim i lakšim za poslovanje s drugim zemljama EU-a i osiguravajući pošteno tržišno natjecanje. Stvaranje jedinstvenog tržišta i posljedično povećanje trgovine učinili su EU glavnom trgovačkom snagom.
Jedna valuta
Zemlje članice EEZ dijele jedinstvenu valutu, euro. Države koje koriste valutu eura nazivaju se euro zonom. Euro je uveden 1999. godine i postao je glavni čimbenik europske integracije. Od 2011. godine, oko 329 milijuna građana EU-a sada koristi euro kao svoju valutu i uživaju njezine koristi. Ta jedinstvena valuta pospješuje trgovinu unutar i izvan granica eurozone jer su transakcijski troškovi smanjeni i postoje manje neočekivane promjene tečaja. Zemlje članice više ne moraju poslovati s nekoliko različitih valuta.
Slobodno kretanje ljudi
Članak 17 (1) EU-a čini osobe koje imaju državljanstvo države članice EEZ-a državljanima Unije, a članak 18. stavak 1. daje svakom građaninu unutar Unije pravo da se slobodno kreće i živi u drugim državama članicama. Potpisivanjem Schengenskog sporazuma 1985. godine, nakon čega je uslijedila Schengenska konvencija 1990. godine, započelo je ukidanje graničnih kontrola između zemalja sudionica, što je dovelo do koncepta slobodnog kretanja. To je važno za građane jer mogu tražiti posao u drugim zemljama EU, raditi bez dozvole, proučavati, živjeti i uživati u jednakom postupanju s državljanima, osim pristupa zapošljavanju, sličnih radnih uvjeta i svih drugih socijalnih i poreznih pogodnosti.
Poljoprivredna politika
EEZ je uspostavila zajedničke razine cijena 1962. godine kada su se države članice oporavljale od nestašice hrane. Ova strategija osigurala je samodostatnost i sigurnost opskrbe hranom subvencioniranjem proizvodnje osnovnih poljoprivrednih proizvoda, ali to je rezultiralo i viškovima nekoliko proizvoda. Kontrola cijena kasnije je reformirana 1992. i 2003. godine, zamjenjujući subvencije na količine proizvedene uz plaćanje poljoprivrednicima kako bi im jamčili pristojan prihod. To potiče poljoprivrednike da proizvode visokokvalitetne proizvode tražeći nove mogućnosti razvoja, kao što su energetski prihvatljivi izvori koji su u skladu s ekološkim standardima, osiguravaju sigurnost hrane i štite zdravlje biljaka i životinja. Politika osigurava da poljoprivrednici sačuvaju ruralne krajolike, ptice i divlje životinje držeći svoju zemlju u dobrom stanju.
