Dobrobit farmaceutske industrije uvelike ovisi o gospodarstvu. Glavni čimbenik koji utječe na industriju je zapošljavanje, jer većina Amerikanaca prima zdravstveno osiguranje preko svojih poslodavaca. Međutim, drugi gospodarski čimbenici, kao što je broj osoba koje nisu osigurane ili nedovoljno osigurane, te nedavni vladini planovi poticaja također utječu na industriju.
Nezaposlenost
Za svaku industriju najvažniji je broj ljudi koji su nezaposleni. U prvom desetljeću 20. stoljeća to je postalo glavno političko pitanje u Sjedinjenim Državama. Nezaposlenost utječe na farmaceutsku industriju na dva glavna načina. Prvo, ljudi koji nemaju posao obično nemaju sredstava za kupnju lijekova koji su im potrebni. Drugo, mnogi se ljudi oslanjaju na poslove osiguranja zdravstvenog osiguranja. Čak i kada su zaposleni, mnogi novi zaposlenici ne dobivaju naknade dok se ne zaposle određeni vremenski period.
Osiguranici i osiguranici
Možda nijedan problem nije više vezan uz farmaceutsku industriju od broja osoba koje nisu osigurane i imaju premalo osiguranja. Bez osiguranja ili nedovoljne pokrivenosti, mnogi ljudi ne mogu si priuštiti lijekove na recept ili će se odreći preventivne medicine i čekati da problem postane ozbiljan i zahtijeva intenzivniji i skuplji tretman. Onima koji nemaju adekvatno osiguranje ostavljaju se računi koje ne mogu platiti, a pružatelji zdravstvenih usluga ne dobivaju naknadu. To stvara efekt odbijanja onih koji si mogu priuštiti medicinsku pokrivenost koja se više naplaćuje za one koji to ne mogu. HealthLeaders Media procjenjuje da je 52 milijuna Amerikanaca neosigurano od 2010. Osim toga, CNN Money procjenjuje da od kraja 2009. još 25 milijuna Amerikanaca ima osiguranje koje ne osigurava adekvatnu pokrivenost.
Paketi poticaja vlade
S ekonomskim padovima, visokom stopom nezaposlenosti i sve većim brojem neosiguranih ljudi, mnogi pozivaju vladu da intervenira. I prošle i sadašnje predsjedničke uprave uvele su poticajne pakete iako su detalji ostali nejasni. Plan poticaja predsjednika Obame za 2010. godinu izdvojio je 59 milijardi dolara za zdravstvenu skrb, 81 milijardu dolara za siromašne i nezaposlene i još 53 milijarde za obrazovanje i obuku. Iako poticajna sredstva pomažu farmaceutskoj industriji u kratkom roku, ekonomisti se ne slažu oko dugoročnih učinaka na inflaciju ili presedana vladine intervencije.
