Plaćeni radnik, prema definiciji Ministarstva rada Sjedinjenih Država, je zaposlenik kojem se isplaćuje određeni iznos plaće, bez obzira na broj odrađenih sati ili kvalitetu ili količinu obavljenog posla. Plaćeni radnici se obično isplaćuju određenim iznosom svakog platnog razdoblja. Učestalost plaćanja za plaćenog radnika može varirati od jednom tjedno do jednom mjesečno, između ostalih. Zakoni o radu za plaćene radnike određuju kako bi se radnik trebao platiti i je li radnik podoban za plaćanje prekovremenog rada.
Značaj
Plaćeni zaposlenici moraju poznavati zakone o radu kako bi osigurali da ih poslodavci ne iskorištavaju, a poslodavci moraju razumjeti svoja prava i obveze kako bi održali usklađenost i izbjegli sudske sporove. Na primjer, neophodno je shvatiti da plaćeni radnik mora platiti punu plaću za svaki tjedan u kojem radi. Radnik bi trebao biti svjestan takvih informacija kako bi osigurao da je u stanju prepoznati kada je nepravilno plaćen, dok poslodavac mora znati zakon kako bi osigurao poštivanje.
Oslobođeni plaćeni radnici
Plaćeni radnici se obično smatraju oslobođenim prema Zakonu o poštenim radnim standardima (FLSA). Sve dok je izuzeti plaćeni radnik dostupan za rad, poslodavac ne može odbiti od plaće radnika za rad manje od uobičajenih očekivanih sati. Na primjer, ako zaposlenik radi manje od 40 sati jer nije bilo raspoloživog posla, i dalje mora dobiti isplaćeni iznos plaće bez smanjenja. Međutim, nisu svi zaposlenici koji primaju plaću izuzeti. Poslodavci bi također trebali razumjeti da se radni zakoni za radnike plaće razlikuju od države do zemlje. Na primjer, u državi Kalifornija, svi izuzeti radnici plaćaju se na temelju plaće.
Neisplaćeni plaćeni radnici
Kao što je prethodno navedeno, neke države zahtijevaju da se izuzeti radnici plaćaju na temelju plaće. Međutim, neki se radnici plaće smatraju ne-oslobođenim. Na primjer, od svibnja 2011. godine, ako se radniku isplaćuje plaća manja od 23.600 dolara godišnje, ili 455 dolara tjedno, taj se radnik smatra neispunjenim. To znači da, iako je radnik plaćen na temelju plaće, ona bi imala pravo na plaćanje prekovremenog rada i na druge zaštite koje se pružaju radniku koji nije bio zaposlen.
Testovi za dužnosti i plaće
Provjera dužnosti i test plaća dvije su glavne metode kojima se utvrđuje je li plaćeni radnik oslobođen ili nije oslobođen obveza kako je definirano državnim i saveznim zakonima o radu. Da bi se utvrdilo treba li plaćeni radnik smatrati oslobođenim ili ne-oslobođenim, neophodno je uzeti u obzir stvarne dužnosti koje se obavljaju umjesto da se razmatraju samo obveze navedene u opisu posla.
