Sporazumi o regionalnoj ekonomskoj integraciji su sporazumi između država članica u određenoj regiji svijeta, kao što su podsaharska Afrika ili Bliski istok. Ti sporazumi se obično sklapaju između nacija s manjim gospodarstvima kako bi promicale trgovinu unutar regije. Međutim, i oni mogu imati nedostatke.
Kako funkcionira regionalna ekonomska integracija
Regionalna ekonomska integracija vrsta je ugovora o liberalizaciji trgovine u smislu da države članice koje sudjeluju u sporazumu odlučuju ukinuti carine i restriktivne propise koji mogu ometati ili obeshrabriti međusobnu trgovinu. Zadržavaju se tarife i ograničenja u trgovini s državama izvan sporazuma. Ideja je da će države članice moći međusobno jačati gospodarstvo međusobnom podrškom. Poslovni ljudi u zemljama članicama bit će motivirani za trgovinu i ulaganje u regiji zbog nedostatka tarifa ili propisa.
Preusmjeravanje trgovine
Sporazumi o regionalnoj ekonomskoj integraciji obično se sklapaju između država s relativno malim gospodarstvima i nedostatka vanjske trgovine i ulaganja. Iako su ti ugovori namijenjeni promicanju povećane trgovine unutar regije, oni mogu imati nenamjerni učinak smanjenja trgovine s državama izvan sporazuma, budući da te zemlje moraju plaćati tarife i baviti se drugim trgovinskim preprekama dok države članice to ne čine. Ako je trgovina izgubljena od zemalja koje nisu članice veća od trgovine koju su stekle zemlje članice kroz sporazum, rezultat je poznat kao "preusmjeravanje trgovine".
Preusmjeravanje ulaganja
Jedan od problema s kojim se suočavaju mnoge manje ekonomije je nedostatak stranih ulaganja. Preusmjeravanje ulaganja predstavlja potencijalni ekonomski nedostatak programa regionalne ekonomske integracije. Strani investitori izvan regije mogu vidjeti zemlju koja je članica takvog sporazuma kao manje atraktivno mjesto za ulaganje zbog većeg opterećenja tarifa i propisa. Kao rezultat toga, sporazum o regionalnoj ekonomskoj integraciji može dovesti do neto gubitka stranih ulaganja.
Veći troškovi
Ako sudjelovanje u sporazumu o regionalnoj ekonomskoj integraciji dovodi do smanjenja trgovine i ulaganja s manje skupim tržištima izvan regije, te poticanjem trgovine s skupljim tržištima u regiji, to može rezultirati većim troškovima za potrošače. Na primjer, ako je tvrtka ranije svoju tvornicu smjestila u zemlji izvan regije s niskim troškovima proizvodnje, ali je tada odlučila premjestiti svoju tvornicu u zemlju unutar regije s višim proizvodnim troškovima zbog tarifnih i regulatornih prednosti, to bi moglo rezultirati u povećanju profita za tvrtku, ali i do skupljih proizvoda za potrošača.
