Ekonomska stabilnost znači da gospodarstvo neke regije ili zemlje ne pokazuje velike promjene u ključnim mjerama ekonomskog učinka, kao što su bruto domaći proizvod, nezaposlenost ili inflacija. Umjesto toga, stabilna gospodarstva pokazuju skroman rast BDP-a i radnih mjesta, dok inflaciju drže na minimumu. Vladina ekonomska politika teži stabilnom gospodarskom rastu i cijenama, dok se ekonomisti oslanjaju na višestruke mjere za mjerenje razine stabilnosti.
Značajke stabilne ekonomije
Stabilno gospodarstvo pokazuje stabilan, podnošljiv rast BDP-a i zaposlenosti. Upravljivi rast znači da gospodarstvo raste uz stalnu stopu koja ne potiče inflatorne pritiske, rezultira višim cijenama i negativno utječe na korporativne profite.
Gospodarstvo koje pokazuje stabilan rast za jedno tromjesečje godine, nakon čega slijedi nagli pad BDP-a ili porast nezaposlenosti u idućem tromjesečju, ukazuje na ekonomsku nestabilnost. Gospodarska kriza, kao što je globalna kreditna kriza 2008. godine, uzrokuje globalnu ekonomsku nestabilnost, smanjujući proizvodnju, zapošljavanje i druge mjere ekonomskog zdravlja.
Ključne mjere ekonomske stabilnosti
Moderna, nacionalna ekonomija je previše složena da bi se mogla sažeti u jednu mjeru, ali mnogi se ekonomisti oslanjaju na BDP kao sažetak gospodarske aktivnosti. Promjene u BDP-u tijekom vremena pružaju mjeru stabilnosti. BDP mjeri ukupnu proizvodnju nacionalnog gospodarstva u monetarnim uvjetima prilagođenim inflaciji.
Ostale mjere ekonomske stabilnosti uključuju potrošačke cijene i nacionalnu stopu nezaposlenosti. Državne agencije prikupljaju mjesečne i tromjesečne podatke o gospodarskoj aktivnosti, omogućujući kreatorima politike i ekonomistima da prate gospodarske uvjete i reagiraju u nestabilnim vremenima.
Ostale ekonomske mjere
Tečajevi valuta i svjetske cijene dionica također pružaju korisne mjere ekonomske stabilnosti, navodi lista činjenica Međunarodnog monetarnog fonda. Nestabilni promjene u tečajevima i financijskim tržištima rezultiraju nervoznim investitorima, što dovodi do manjeg gospodarskog rasta i nižeg životnog standarda.
MMF priznaje da je neka nestabilnost neizbježna u dinamičnom gospodarstvu, ali izvješćuje da je izazov s kojim se suočavaju vlade širom svijeta kako bi se smanjila nestabilnost bez ometanja sposobnosti gospodarstva da poboljša životni standard kroz veću produktivnost i rast radnih mjesta.
Ekonomska politika vlade
Kada oštri rast BDP-a, nezaposlenosti, inflacije i drugih mjera ukazuju na nestabilne uvjete, vlade često reagiraju fiskalnim i monetarnim mjerama. Ekonomisti poput Harvardovog Gregorya Mankiwa nazivaju te akcije kao politiku stabilizacije.
Kada se, na primjer, BDP smanji, vlade mogu povećati svoju potrošnju na robu i usluge kako bi stimulirale gospodarstvo, dok središnje banke mogu smanjiti kamatne stope kako bi olakšale pristup kreditima za poduzeća i pojedince. Ako gospodarstvo pokazuje nestabilnost u drugom smjeru, širi se brzinom koja će vjerojatno potaknuti inflaciju, središnje banke mogu povećati kamatne stope kako bi smanjile nacionalnu novčanu ponudu i dovele inflatorne pritiske pod kontrolu.
