Odbor za standarde financijskog računovodstva (FASB) Izjava br. 106, "Računovodstvo poslodavaca za naknadne beneficije drugih mirovina", uspostavili su standarde za postupanje poslodavaca s nenovčanim mirovinskim naknadama koje daju svojim zaposlenicima. Standardni primjer naknade obuhvaćene Izjavom br. 106 je pokriće troškova zdravstvene zaštite umirovljenika.
Povijest
Izjava FASB-a br. 106, objavljen u prosincu 1990. godine, stupio je na snagu 1993. Do tada je poslodavcima bilo dopušteno da obračunavaju troškove neplaćenih mirovinskih primanja na bazi plaćanja. Kao rezultat toga, davanje takvih pogodnosti izgledalo je (na izvješćima o prihodima tvrtki) kao odluka koja nije koštala tvrtku sve do godina ili čak desetljeća nakon što je napravljena.
Novo pravilo zahtijevalo je obračunsko računovodstvo - na primjer, troškovi tih eventualnih naknada naplaćuju se od dohotka počevši od trenutka kada zaposleni počnu raditi.
Popust
U nekim aspektima, posljedice izjave br. 106 odražava one iz izjave br. 87, "Računovodstvo poslodavaca za mirovine". U oba slučaja, na primjer, "diskontna stopa" koja se koristi za procjenu troškova kako se prikupljaju temelji se na tržišnoj stopi dugoročnih kamata.
S druge strane, izjava br. 106 zahtijevaju od računovođa pogođenih tvrtki da procijene buduća povećanja troškova zdravstvene zaštite. To je bio novi izazov za tvrtke izdavatelje i njihove računovođe, od kojih neki nisu bili sretni zbog toga.
posljedice
Neke velike tvrtke prestale su pružati zdravstvene beneficije umirovljenicima aktivnim radnicima nakon provedbe FASB-ove izjave br. 106. Kao što su Kenneth Sperling i Oren Shapira, oboje s Aon Hewittovom globalnom praksom savjetovanja u području zdravstvene skrbi, u radu za "kvartal pogodnosti" (2011) primijetili: "U svjetlu tih obveza, mnoge su tvrtke odlučile prestati sponzorirati zdravstvenu skrb za umirovljenike koristi u cijelosti. " Oni smatraju da su nova pravila nametanje obveza jer su troškovi zdravstvene skrbi mnogo nestabilniji od kamatnih stopa, a povijesno takvi troškovi rastu više od tri puta od plaće. Godine 1988. prema starom pravilu pay-as-you-go, 66 posto velikih tvrtki je ponudilo takve pogodnosti. Do 1998. ta je brojka pala na 40 posto, navodi se u novinama.
Kompenzacija izvršnog direktora
Leslie Kren, izvanredni profesor na Školi za poslovnu administraciju na Sveučilištu Wisconsin u Madisonu i Bruce Leauby, profesor računovodstva na Sveučilištu La Salle, istaknula je u članku "Utjecaj FAS-a 106 na glavnu kompenzaciju izvršnog direktora" (2002.) da se smanjenje naknada zaposlenicima zbog ovog pravila nije proširilo na apartman glavnog izvršnog direktora. Štoviše, povećavanjem pritiska za smanjenjem naknada omogućeno je izvršnim direktorima da prenesu bogatstvo od umirovljenika na dioničare, te tvrde da su upravni odbori primijetili taj prijenos i nagradili izvršne direktore za njegovu proizvodnju.
