U računovodstvu, amortizacija je postupak u kojem se vrijednost imovine oduzima tijekom korisnog vijeka trajanja kao trošak amortizacije u svakom vremenskom razdoblju, što znači da postaje sve manje vrijedan jer uzrokuje trošenje i trošenje kroz njegovo korištenje. Većina metoda amortizacije koristi procjenu za izračun troška amortizacije jer troškovi određivanja vrijednosti imovine još jednom u svakom vremenskom razdoblju nisu vrijedni manjih koristi od toga. Metoda revalorizacije izračunava amortizaciju korištenjem ove druge, manje učinkovite metode.
deprecijacija
Amortizacija predstavlja smanjenje korisnosti sredstva kroz smanjenje njegove vrijednosti, što dovodi do okončanja njegove učinkovitosti i učinkovitosti. Imovina nema tendenciju ravnomjerno gubiti vrijednost tijekom njihovog vijeka trajanja, a većina metoda osim revalorizacije teži da modelira precizan obrazac ako uopće.
Amortizacija korištenjem revalorizacije
Na kraju svakog vremenskog razdoblja, imovina se procjenjuje i zatim dodjeljuje nova vrijednost na temelju procjene procjenitelja. Odstupanja između njegove vrijednosti u posljednjem i tekućem razdoblju zatim se odbijaju kao trošak amortizacije. Na primjer, ako je imovina u posljednjem razdoblju iznosila 10.000 USD, ali samo 8.000 USD u tekućem razdoblju, tada trošak amortizacije za tekuće razdoblje iznosi 2.000 USD.
Prednosti revalorizacije
Revalorizacija je povoljna po tome što ne treba druge parametre za izračun i time što proizvodi točniji prikaz obrasca u kojem se vrijednost imovine smanjuje kako se koristi. Metoda revalorizacije zahtijeva samo da se vrijednost imovine ručno ponovno procjenjuje u svakom razdoblju i ne zahtijevaju procjene korisnog vijeka trajanja ili preostale vrijednosti pri prodaji kako bi se izračunao trošak amortizacije.
Nedostaci revalorizacije
Metoda revalorizacije je nepovoljna po tome što se njezini brojevi temelje na mišljenju pojedinog procjenitelja, a ne na bilo kojem usporedno objektivnom standardu mjere kao što su tržišne cijene na kojima se temelji većina metoda amortizacije. Nadalje, metoda revalorizacije stvara različit trošak amortizacije u svakom razdoblju korištenja imovine čak i kada ne bi trebalo biti velikih razlika između njegove uporabe u tim razdobljima.
